|
U prilogu možete pročitati ulomak iz knjige «Zakon pjace», autora Milorada Bibića pod naslovom «Strašni ragbijaši Nade» u kojem je opisan početak našeg kluba.
«Strašni ragbijaši Nade»
… U dvor je uša Davor Babelli, reka nan je kako je u cilon Splitu najopasniji strašni Crni Asfalt, I da in niko ne more ništa, da su jači i od milicije. Tili smo vidit nekoga iz Crnog Asfalta. Onda smo čuli da ih se svi boje i da su oni veliki miljenici ženskih i da od cilog sporta najviše vole ragbi. Nismo imali pojma šta je to ragbi, ali doznali smo da se igra na Splitovu igralištu. A ako strašni Crni Asfalt voli ragbi, onda i ti ragbijaši moraju bit opasni i strašni.! Reklo nan je da ćemo članove Crnog Asfalta pripoznat po tome šta su tetovirani. Ragbi se igra nediljon ujutro, vidili smo da ga ne gleda isti svit šta na Splitovo dolazi gledat balun i utakmice Splita. Išli smo oko igrališta i gledali ko u publici ima tetovirane ruke. Nikoga nismo vidili… Poslin mi je otac reka kako je uvatilo članove Crnog Asfalta . Otkrilo in je skladište u Slavićevoj ulici di su sakrivali ukradene stvari. Krali su u crnin rukavicama, ka američki gangsteri . A MI SMO ZBOG NJIH ZAVOLILI RAGBI…
Svaku nedilju ujutro, Kad bi Nada bila domaćin, počeli smo obavezno dolazit na utakmice. Malo – pomalo ragbi su počeli gledat i oni šta su prije na Splitovo dolazili samo zbog Splita. Barba Vinko Reić nan je reka da se jedan igrač u ragbiju reče ful-bek i da je to oni šta je uvik zadnji u obrani. Nasmija se i reka : « Po temu je ragbi kombinacija pokera i baluna! Ful je rič iz pokera , a bek iz baluna…» . Nikako nismo mogli svatit kad je u ragbiju faul? Bilo je grubih bacanja , vatanja za noge, za prsi, guštali smo kad bi se igralo po kiši jer su svi igrači brzo bili šporki od blata. Čudili smo se zašto in je balun ka jaje, ka da nisu mogli igrat ragbi s okruglin. Bilo nan je drago da se Nada bori za prvo misto.Bili smo sritni jer smo doznali da je Nada prvi put postala prvak Jugoslavije. Bilo je to 1962. godine. U odlučujućoj utakmici tukla je Zmaja u Zemunu. Navijači Nade , splitski studenti u Beogradu, poslin utakmice upali su na teren i sve do polaska ferate u Split skupa s ragbijašima Nade pili su i pivali dalmatinske pisme. Za Nadu su prvi naslov prvaka osvojili : Mihovil Rađa , Đeki Srbljenović, Ile Bjelanović , Ante Kuvačić , Leo Antonini , Stipe Vitaljić, Rato Milat, Frane Ivanišević, Nikola Rnjak, Gorki Blašković, Marko Protega, Željko Dvornik, Ante Grubišić, Neven Vuletin, Stipe Iljadica, Zlatko Čikeš, Zdenko Antonini i Marin Roguljić.
Najsmišniji ragbijaš Nade nan je bija Mihovil Rađa. Onako pelav parija je duplo stariji od drugih. On bi za vrime utakmice stalno ništo govorija, pokaziva rukon di triba trkat… Parilo nan se da trči puno manje od drugih igrača. Zna se koji put zaderat na kojega mladega igrača, parilo je da se puno jidi, a nakon utakmice bi tega igrača zagrlija i ništo objašnjava izlazeći s terena. Još je bija smišan jedan sudac, dok bi sudia ragbi na Splitovu igralištu, ima je na glavi očale! Jedanput se utakmica protiv Dinama iz Pančeva igrala po velikom blatu, sudija je ti sudac s očalima, Nada je dobila , išli smo na izlaz sa Splitova igrališta vidit ragbijaše izbliza. Svi su bili puni blata, a tome sucu su očale bile skroz šporke. Kako bi mu blato štrcalo u oćale on ih je rukon brisa, bilo je čudo kako je išta vidija. Na izlazu s igrališta Rađa je učas organizira da mu igrači Nade i Dinama iz Pančeva učine špalir. Pljeskali su i govorili : «Bravo Alaupoviću, sudili ste odlično» ! Ti sudac je bija iz Zgareba i zva se Branimir Alaupović. Dok je prolazija kroz špalir govoria in je « Fala , fala !» Nikad prije ni poslin ni u jednom sportu nismo vidili da igrači obe momčadi nakon utakmice plješču sucu.
Od 1962. godine i prvog naslova prvaka Jugoslavije do kraja šezdesetih, ragbijaši Nade bili su prvaci još pet puta. Stalno su se borili za prvo misto s tri kluba, s Mladosti iz Zagreba, Dinamom iz Pančeva i Brodarcen iz Beograda. Drugi naslov prvaka osvojili su nakon šta su po velikoj kiši u Splitu u odlučujućoj utakmici tukli Mladost iz Zagreba. Ti prvi naslov osvojen u Splitu profeštali su tako da su se poslin utakmice itali u najveće blato…Jedanput su prvaci postali tako da su odlučujuću utakmicu u Zemunu dobili iskakući iz ferate! A tu utakmicu odluke protiv Zmaja zamalo su izgubili bez borbe. Kasnila in je ferata za Beograd, igrači Zmaja već su bili na terenu. A ragbijaši Nade da nebi zakasnili na utakmicu, nisu išli feraton do željezničke stanice u Beogradu , nego su iskočili u Zemunu.! I onda su trčeći priko ledina na vrime došli na utakmicu odluke. I tukli Zmaja. A cila momčad Brodarca stala je uz teren, navijala da Zmaj tuče ili da ostane nerješeno kako bi oni bili prvaci. A onda je u zadnjin sekundama Mihovil rađa donija Nadi pobjedu i novi naslov prvaka…
Nakon šta su osvojili jedan od naslova prvaka, ragbijaši Nade u dvoru isprid doma RNK Split učinili su veliku feštu. Peklo se meso, jilo , pivalo… Mihovil rađa je govorija da je običaj ragbijaša nakon utakmice pit pivo. Dobili su na dar bačvu piva, u goste pozvali i članove uprave RNK Split. Tad se Rađa s vrja skala na ulazu u dom «crvenih» zafalija RNK Split za sve ono šta je godinama činija za ragbijaše Nade. Od tega da in je dava igralište, do tega šta in je da jednu prostoriju u svon domu… A predsjednik «crvenih» Milivoj Lalin svojin je zvonkin glason reka : « Drugovi ragbijaši, vi ste naši sportski drugovi, mi smo van sve učinili od srca. Radnički nogometni klub Split i ragbi klub Nada SU JEDNO TILO…»
Tekst pripremio Špiro Matić.
|
